Aaaa ljuta sam!
Ljuta sam na sebe zbog činjenice da su knjige i pisanje moj način izražavanja, moj osjećaj sreće i moja velika radost, a svejedno si dopustim tjedne i tjedne bez pisanja ili bez čitanja.
Da, radije ću upaliti Simse ili scrollati po Instagramu dok se ne uvjerim da je vrijeme za spavanje - sutra ću.
Nećeš sutra.
Nećeš se ni ustati da doručkuješ, da se otuširaš i razbudiš ili da popiješ vodu s limunom kao što si naumila.
Nećeš ni napraviti zobene sa grčkim jogurtom i zasititi se do ručka, nećeš ni spremiti komad voća ili čokoladicu u ruksak da imaš za užinu i da ne trošiš novce na gluposti.
A znaš što ćeš?
Ustati ćeš 20ak minuta prije nego trebaš izaći iz kuće, nabrzinu ćeš oprati zube i umiti se, obući ćeš robu koja ti već stoji na stolici ili ćeš zgrabiti trenerku i majicu i već u glavi odlučiti da se ionako nećeš skidati na predavanju pa nitko ne mora vidjeti tvoju majicu od prekjučer, duuh!
Natrpati ćeš bilježnicu u ruksak, vodu od jučer ćeš samo gurnuti dublje i nabrzinu ćeš pokupiti slušalice pa izletjeti iz stana.
Eto, to ćeš.


Nedjelja navečer. Krevet, palačinke s nutellom i nova playlista.
Dobro došli, lijepi dani.