Napokon je prestalo biti pakleno vruće.
Budim se jučer sva sretna, četvrtak je, fin je dan, može plaža pa može nekakav izlazak do grada, na rivu.
Budi se i bol i za tren oka postajem bundeva.
What the fuck?
Krenem istraživati usnu šupljinu pod svim svjetlima u kupaoni, pipam, tražim, okrećem usta, ma sve!
Umnjak - već polako izašao van, a oko njega upaljeno da jedva možeš pipnuti.
Inhale, exhale, inhale, exhale.
Tableta jedna, tableta druga.
Na kraju sam ležala sklupčana pod dekom ( fuck you Celzijus! ) i gledala sve crtiće od Jagodice Bobice, Fifi, Popaja, Animanijaka, Aladina, Pokemona i u blagim navratima plakala u najdraži jastuk i samo htjela svoju mamu da me mazi po kosi.
A mama kao mama, 550 km od mene pa zove svakih petnaestak minuta da provjerava.
Okej sam, mama, inhale exhale. Proći će.
:gugla alternativne načine uklanjanja boli pri rastu umnjaka:
Nekako sam i uspjela odbolovati, jela rižolino i odgledala nogometne utakmice kako su se redale na tv-u, pa odigrala farmu ( da, da, zarazila sam se farmom ponovno, kao da sam opet u osnovnoj skoli, sadim, berem, skupljam životinje, kažem vam, zaraza totalna! )
Danas je drugi dan, još uvijek sam natečena, tableta mi nije trebala, sve se molim da ne moram kod zubara.
Znam Bože da mi želiš podariti taj zub mudrosti, ali ajde nisi ni morao s obzirom na ovu bol.