može li bez kiše?

Može li, molim vas, bez kiše?

Ne mogu ovaj travanj pun snijega, kiše, loženja peći, zimskog kaputa i čizmica.

Pa kao, što si nadrkana? Di neću…

PMS + kiša + korona + ružne vijesti iz dana u dan + neizvjesnost = divim se samoj sebi, a i svima koji su i dalje kako – tako stabilni.

Najgore mi je kad krenem variti po svemu, što ako se ovo dogodi, što ako se ono dogodi, preosobno shvaćam dosta stvari, previše težim nečem što je samo u mojoj glavi postojano umjesto da prihvatim realnost kakva je i da ne tražim dlaku u jajetu.

A i ne mogu se stalno izvlačiti da sam jedinica i da sam zato razmažena, izlizalo se. *jokes on me*

Bila sam u Sarajevu proteklih 10 dana i sve si mislim pisat ću, pisat ću, ali nikako od ćevapa, baklavica i somuna uhvatiti vremena.

Razmišljala sam o svima vama koji ste u blizini, nije da nisam!

Dečko mi posti svaki dan, dajte mi savjete što smijem, a što ne smijem, moram dobro izguglati, sad ne znam ni smijemo li se dopisivati stalno *confused*.

Godio mi je odmor ali evo već se natjeravam izvršavati odgođene obaveze, još samo da ne uzimam mobitel mahinalno svakih pola sata.

Sreća pa je kiša pa ni ne mogu iz kuće, eto bar nešto da me drži unutra, ako ništa bar sam se naispijala kava i najela u zatvorenim prostorima u bližoj i daljoj okolici Sarajeva.

4 komentara

Komentariši