mobitel u ormaru

Razmišljala sam nešto, stalno mi je mobitel u rukama.

A ništa ne radim na njemu.

Užasna sam za dopisivanje, ne odgovaram na poruke u groznom vremenskom intervalu – ništa osobno, samo volim biti posvećena dok odgovaram/razgovaram s nekim, a to se obično razduži jer poruka padne i as I said, nakon grozno sati ju otvorim.

Nemam ni Instagram već 3 godine, njega sam uspješno maknula, ostao mi je fejs/messenger čisto da budem u toku.

Onda se ja učlanim u fine grupe i kao sad ću ja to sve provjeriti, prolistati, onda ta grupa stoji i ne otvorim ju po par mjeseci, godina stoljeća…

Sve odgađam, gleda mi se film – ja odgodim, hajde neću danas, sutra ću.

Čitam knjigu, hajde neću ju završiti, sutra ću, pa ju završim nakon grozno vremena.

Deadline mi je najdraži frend, ja kad znam da imam rok za nešto obaviti onda radim punom parom, a ovo sve, meh.

Sad umjesto da slušam predavanje tipkam post, lagano.

Sretan Bajram svima koji slavite, želim vam da ga provedete sa svojim obiteljima i da vas u životu prate ljubav, sreća i najviše zdravlja.

U mislima jedem baklavice sa vama. <3

Komentariši